(neslužbeno pročišćeni tekst)

ZAKON

O UGOSTITELJSKOJ DJELATNOSTI

(Narodne novine, broj 138/06, 152/08, 43/09, 88/10, 50/12, 80/13 i 30/14)

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuju način i uvjeti pod kojima pravne i fizičke osobe mogu obavljati

ugostiteljsku djelatnost.

Članak 2.

(1) Ugostiteljska djelatnost u smislu ovoga Zakona je pripremanje hrane i pružanje usluga

prehrane, pripremanje i usluživanje pića i napitaka i pružanje usluga smještaja.

(2) Ugostiteljska djelatnost je i pripremanje hrane za potrošnju na drugom mjestu sa ili bez

usluživanja (u prijevoznom sredstvu, na priredbama i sl.) i opskrba tom hranom (catering).

Članak 3.

(1) Ugostiteljsku djelatnost mogu obavljati trgovačka društva, zadruge, trgovci pojedinci i

obrtnici koji ispunjavaju uvjete propisane za obavljanje te djelatnosti (u daljnjem tekstu:

ugostitelj).

(2) Ugostiteljsku djelatnost, pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, mogu obavljati i:

– javne ustanove koje upravljaju nacionalnim parkovima i parkovima prirode,

– zdravstvene ustanove – specijalne bolnice i lječilišta,

– ugostiteljske obrazovne ustanove te učenički i studentski domovi u svojim poslovnim

prostorijama i prostorima,

– Hrvatski ferijalni i hostelski savez u objektima omladinskog turizma (hostel) za svoje

članove i članove međunarodnih udruga omladinskog turizma kojih je savez član,

– Hrvatski planinarski savez i njegove članice u svojim planinarskim objektima prvenstveno

za svoje članove i članove međunarodnih udruga planinara kojih je savez član,

– lovačke udruge koje su na području lovišta pravo lova stekle koncesijom ili zakupom

sukladno posebnim propisima i ribičke udruge, u svojim prostorijama i prostorima, za svoje

članove i druge registrirane lovce i ribolovce,

– udruge pripadnika nacionalnih manjina u svojim prostorijama i prostorima za potrebe svojih

članova i drugih pripadnika te nacionalne manjine, odnosno pripadnika istog naroda u svrhu

održavanja kulturnih i drugih događanja radi očuvanja, promicanja i iskazivanja nacionalnog i

kulturnog identiteta nacionalne manjine,

– ustanove koje obavljaju kazališnu djelatnost u svojim poslovnim prostorijama i prostorima,

u svrhu pripreme i usluživanja napitaka, pića, slastica i sl., najduže dva sata prije do dva sata

nakon kazališnog događaja za potrebe svojih korisnika,

– Savez izviđača Hrvatske u izviđačkim centrima za svoje članove i članove međunarodnih

skautskih udruga,

– amaterske sportske udruge za svoje potrebe u svojim poslovnim prostorijama i prostorima,

– Hrvatska glazbena mladež u objektima Međunarodnog kulturnog centra u Grožnjanu za

svoje članove i članove međunarodnih glazbenih udruga kojih je Hrvatska glazbena mladež

član ili partner,

– muzeji osnovani kao javne ustanove u svojim poslovnim prostorijama i prostorima u okviru

svog radnog vremena.

(3) Pod uvjetima propisanim ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga

Zakona, određene ugostiteljske usluge mogu pružati fizičke osobe – građani.

(4) Pod uvjetima propisanim ovim Zakonom određene ugostiteljske usluge mogu pružati

pravne osobe koje nisu ugostitelji.

Članak 4.

(1) Pravna ili fizička osoba može organizirati usluge smještaja i prehrane u sklopu

organiziranog odmora djece u ugostiteljskom objektu zatvorenog tipa – odmaralištu za djecu,

pod uvjetima propisanim ovim Zakonom i drugim propisima.

(2) Pravna ili fizička osoba dužna je za pružanje ugostiteljskih usluga iz stavka 1. Ovoga

članka ishoditi rješenje ureda državne uprave u županiji, odnosno upravnom tijelu Grada

Zagreba nadležnom za poslove ugostiteljstva prema mjestu sjedišta objekta (u daljnjem

tekstu: nadležni ured) o ispunjavanju uvjeta propisanih ovim Zakonom i drugim propisima,

koji to rješenje upisuje u Upisnik objekata zatvorenog tipa.

(3) Ministar nadležan za ugostiteljstvo (u daljnjem tekstu: ministar) pravilnikom, uz

suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, propisuje minimalne tehničke uvjete za pružanje

usluga iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Nadležni ured rješenjem utvrđuje ispunjavanje uvjeta iz propisa donesenog na temelju

stavka 3. ovoga članka.

(5) Ministar će pravilnikom propisati sadržaj i oblik obrasca prijave i način vođenja Upisnika

iz stavka 2. ovoga članka.

Članak 5.

Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na:

1. pružanje usluga prehrane i smještaja u objektima ustanova socijalne skrbi, zdravstva,

odgoja, obrazovanja i drugih sličnih ustanova, Javne ustanove „Memorijalni centar

Domovinskog rata Vukovar“, Oružanih snaga Republike Hrvatske i Ministarstva unutarnjih

poslova, ako te usluge pružaju njihovi djelatnici isključivo svojim djelatnicima, pripadnicima

ili korisnicima, a djelatnici ustanova socijalne skrbi i korisnicima druge ustanove socijalne

2. pripremanje i usluživanje toplih i hladnih napitaka, bezalkoholnih pića i jela koje pravne i

fizičke osobe organiziraju za potrebe svojih djelatnika i svojih članova u svojim poslovnim

prostorijama i prostorima.

II. UGOSTITELJSKI OBJEKT I NAČIN POSLOVANJA UGOSTITELJA

Članak 6.

Ugostiteljska djelatnost obavlja se u objektu namijenjenom, uređenom i opremljenom za

pružanje ugostiteljskih usluga, a koji može biti u:

– građevini, odnosno zasebnom dijelu građevine (zgrada, kiosk, kontejner, plutajući objekt i

sl.),

– poslovnom prostoru u kojem se obavlja druga djelatnost,

– nepokretnom vozilu i priključnom vozilu, željezničkom vagonu i plovnom objektu kojim se

obavlja prijevoz putnika,

– šatoru, na klupi, kolicima i sličnim napravama opremljenim za pružanje ugostiteljskih

Članak 7.

(1) Ugostiteljski objekti s obzirom na vrstu ugostiteljskih usluga koje se u njima pružaju

razvrstavaju se u skupine:

1. Hoteli,

2. Kampovi i druge vrste ugostiteljskih objekata za smještaj,

3. Restorani,

4. Barovi,

5. Catering objekti,

6. Objekti jednostavnih usluga.

(2) Ugostiteljski objekti iz skupina navedenih u stavku 1. ovoga članka razvrstavaju se u

pojedine vrste polazeći od načina usluživanja i pretežitosti usluga koje se pružaju u objektu.

(3) Pojedine vrste ugostiteljskog objekta mogu biti klupskog tipa (klub), u kojima se

ugostiteljske usluge pružaju samo određenoj skupini gostiju (članovima kluba).

(4) Ministar pravilnikom propisuje vrste ugostiteljskih objekata unutar skupina iz stavka 1.

ovoga članka, ugostiteljske usluge koje se moraju i mogu pružati u pojedinoj vrsti

ugostiteljskog objekta te vrste ugostiteljskih objekata koje mogu biti klupskog tipa.

Članak 8.

(1) Ugostiteljski objekti iz skupine »Hoteli« i kampovi iz skupine »Kampovi i druge vrste

ugostiteljskih objekata za smještaj« obvezno rade od 0.00 do 24.00 sata svaki dan, a ostali

ugostiteljski objekti mogu raditi:

– iz skupina »Restorani« i »Barovi«od 6.00 do 24.00 sata,

– iz skupine »Barovi« koji ispunjavaju uvjete za rad noću sukladno posebnim propisima,

samo u zatvorenim prostorima, od 21.00 do 6.00 sati,

– iz skupine »Restorani« i »Barovi« koji se nalaze izvan naseljenih područja naselja od 0.00

do 24.00 sata,

– u zračnim lukama, željezničkim kolodvorima, autobusnim kolodvorima i sl. u radnom

vremenu objekta u kojem se nalaze.

(2) Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: predstavničko tijelo)

može najduže za 2 sata odlukom produžiti propisano radno vrijeme ugostiteljskih objekata iz

stavka 1. podstavka 1. ovoga članka.

(3) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave može po službenoj dužnosti za pojedine

ugostiteljske objekte rješenjem najduže za 2 sata odrediti raniji završetak radnog vremena od

radnog vremena propisanog stavkom 1. podstavkom 2. i 3. ovoga članka, te radnog vremena

propisanog odlukom predstavničkog tijela iz stavka 2. ovoga članka, u skladu s mjerilima koje

propisuje predstavničko tijelo odlukom iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave može na

zahtjev ugostitelja za pojedine ugostiteljske objekte iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka,

rješenjem odrediti drugačije radno vrijeme radi organiziranja prigodnih proslava (dočeka

Nove godine, svadbi, maturalnih zabava i sličnih događanja).

(5) Predstavničko tijelo odlukom propisuje radno vrijeme ugostiteljskih objekata iz skupine

»Objekti jednostavnih usluga«.

(6) Predstavničko tijelo odlukom određuje lokaciju područja naselja iz stavka 1. podstavka 3.

ovoga članka za svoje područje.

(7) Ugostitelj ili druga pravna ili fizička osoba iz članka 3. ovoga Zakona određuje radno

vrijeme drugih vrsta ugostiteljskih objekata za smještaj iz skupine »Kampovi i druge vrste

ugostiteljskih objekata za smještaj«.

Članak 9.

U obavljanju ugostiteljske djelatnosti ugostitelj je dužan:

1. vidno istaknuti na ulazu u ugostiteljski objekt, odnosno u ulazu ugostiteljskog objekta

smještenog u građevini zaštićenoj kao kulturno dobro, na propisani način, natpis s oznakom

vrste ugostiteljskog objekta, odnosno vrste i kategorije ugostiteljskog objekta, posebnog

standarda, oznake kvalitete utvrđene rješenjem nadležnog ureda, odnosno ministarstva

nadležnog za ugostiteljstvo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo),

2. vidno istaknuti na ulazu u objekt obavijest o radnom vremenu i radnim, odnosno neradnim

danima i pridržavati se istaknutoga radnog vremena,

3. utvrditi kućni red u ugostiteljskim objektima za smještaj i istaknuti ga na recepciji te

izvadak iz kućnog reda istaknuti u svim sobama i apartmanima,

4. utvrditi normative o utrošku namirnica za pojedino jelo, piće i napitak, pružiti usluge u

količinama i kakvoći sukladno normativima te na zahtjev normativ predočiti gostu,

5. vidno istaknuti cijene usluga koje se nude, na način dostupan gostima i pridržavati se

istaknutih cijena, a kod pružanja usluga smještaja u cjenicima istaknuti i iznos boravišne

pristojbe, cjenike staviti na raspolaganje gostima u dovoljnom broju primjeraka,

6. izdati gostu račun za svaku pruženu ugostiteljsku uslugu s naznakom vrste, količine i cijene

pruženih usluga, odnosno odobrenog popusta, a kod pružanja usluga smještaja navesti

uračunu i iznos boravišne pristojbe,

7. pridržavati se propisanoga radnog vremena,

8. onemogućiti iznošenje pića i napitaka radi konzumiranja izvan zatvorenih prostora

ugostiteljskog objekta iz članka 8. stavka 1. podstavka 2. ovoga Zakona.

9. na propisani način voditi knjigu gostiju u ugostiteljskom objektu za smještaj,

10. omogućiti korisniku usluge podnošenje pisanih prigovora sukladno posebnom propisu

kojim je uređena zaštita potrošača,

11. u ugostiteljskom objektu za smještaj osigurati goste od posljedica nesretnog slučaja,

12. pisanim putem obavijestiti nadležni ured odnosno Ministarstvo o prestanku obavljanja

djelatnosti u ugostiteljskom objektu, u roku od osam dana od nastale promjene.

(2) Za obavljanje ugostiteljske djelatnosti moraju biti ispunjeni uvjeti koji se odnose na

higijenu i zdravstvenu ispravnost hrane, kao i obveze subjekata koji se bave ugostiteljskom

djelatnošću glede higijene i zdravstvene ispravnosti hrane te ostali zdravstveni uvjeti za rad

sukladno posebnim propisima.

(3) Ministar pravilnikom propisuje oblik, sadržaj i način vođenja knjige gostiju te knjige žalbi.

(4) Ugostitelj koji u ugostiteljskom objektu pruža usluge naturistima dužan je, uz naziv vrste

ugostiteljskog objekta, istaknuti i oznaku da se u tom objektu pružaju usluge naturistima.

(5) Predstavničko tijelo može odrediti prostore na kojima se pružaju usluge naturistima.

Članak 10.

Prilikom oglašavanja i reklamiranja usluga i isticanja poruka u komercijalnom poslovanju,

ugostitelj ne smije koristiti oznaku propisane vrste i kategorije ugostiteljskog objekta,

posebnog standarda, odnosno oznake kvalitete koja nije utvrđena rješenjem nadležnog ureda

odnosno Ministarstva.

Članak 11.

(1) Ugostitelj smije pružati ugostiteljske usluge koje su utvrđene rješenjem nadležnog ureda,

odnosno Ministarstva.

(2) Ugostitelj može povremeno (za vrijeme trajanja manifestacija, sajmova, prigodnih priredbi

i sl.) izvan svoga ugostiteljskog objekta obavljati ugostiteljsku djelatnost.

(3) Sudionici proslava i manifestacija koje u promidžbeno-turističku svrhu organiziraju

turističke zajednice i jedinice lokalne samouprave mogu na tim događanjima pružati

ugostiteljske usluge pripremanja i usluživanja jela, pića, napitaka i slastica.

Članak 12.

(1) Zabranjeno je usluživanje odnosno dopuštanje konzumiranja alkoholnih pića u

ugostiteljskom objektu osobama mlađim od 18 godina.

(2) U ugostiteljskim objektima u kojima se uslužuju alkoholna pića, mora na vidljivom mjestu

biti istaknuta oznaka o zabrani usluživanja, odnosno konzumiranja alkoholnih pića osobama

mlađim od 18 godina.

(3) Predstavničko tijelo može zabraniti usluživanje alkoholnih pića u ugostiteljskim objektima

u određenom razdoblju tijekom dana.

Članak 13.

(1) Predstavničko tijelo određuje prostore na kojima mogu biti ugostiteljski objekti u kiosku,

kontejneru, nepokretnom vozilu i priključnom vozilu, šatoru, na klupi, kolicima i sličnim

napravama opremljenim za pružanje ugostiteljskih usluga, u skladu s prostornim planom.

(2) Prostori iz stavka 1. ovoga članka ne mogu biti na udaljenosti manjoj od 100 m od

postojećega ugostiteljskog objekta u građevini, zasebnom dijelu građevine, ili poslovnom

prostoru u kojem se obavlja druga djelatnost, osim ukoliko se ne radi o održavanju

manifestacija, sajmova, prigodnih priredbi i sl.

(3) Predstavničko tijelo može propisati vanjski izgled ugostiteljskih objekata iz stavka 1.

ovoga članka vodeći računa o lokalnim ambijentalnim obilježjima.

(4) Iznimno od odredbe stavka 1. i 3. ovoga članka, ugostitelj može odrediti prostor i vanjski

izgled ugostiteljskog objekta iz stavka 1. ovoga članka, bez ograničenja iz stavka 2. Ovoga

članka, ukoliko se on nalazi u sklopu ugostiteljskog objekta iz skupine »Hoteli« koji se

kategorizira zvjezdicama i kampova iz skupine »Kampovi i druge vrste ugostiteljskih objekata

za smještaj« koji se kategoriziraju i ukoliko takvo određivanje ne podliježe primjeni posebnih

III. MINIMALNI UVJETI ZA VRSTU I UVJETI ZA KATEGORIJU

Članak 14.

(1) Za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskim objektima moraju biti ispunjeni

minimalni uvjeti za vrstu glede uređenja i opreme ugostiteljskih objekata, usluga, kao i drugi

uvjeti propisani ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona (u daljnjem

tekstu: minimalni uvjeti).

(2) Ministar pravilnikom, uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, propisuje minimalne

uvjete iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 15.

(1) Ugostiteljski objekti iz skupine: »Hoteli« i pojedine vrste ugostiteljskih objekata iz

skupine: »Kampovi i druge vrste ugostiteljskih objekata za smještaj«, kategoriziraju se u

kategorije ovisno o uređenju, opremi, uređajima, uslugama, održavanju i ostalim elementima.

(2) Ministar pravilnikom propisuje koje se vrste ugostiteljskih objekta iz stavka 1. Ovoga

članka kategoriziraju, kategorije, uvjete za kategorije, oznake za vrste i kategorije, način

označavanja vrsta i kategorija te način kategorizacije tih objekata.

Članak 16.

(1) Za pojedine vrste ugostiteljskih objekata iz skupina »Hoteli«, »Kampovi i druge vrste

objekata za smještaj«, »Restorani« i »Barovi« ministar može ustanoviti posebne standarde i

oznake kvalitete.

(2) Ministar pravilnikom propisuje vrste ugostiteljskih objekata iz skupina »Hoteli«,

»Kampovi i druge vrste ugostiteljskih objekata za smještaj«, »Restorani« i »Barovi« za koje

se mogu utvrditi posebni standardi i dodijeliti oznaka kvalitete, vrste posebnih standarda iz

stavka 1. ovoga članka, uvjete i elemente koji moraju biti ispunjeni za pojedini standard,

oznake i način označavanja posebnih standarda, način utvrđivanja posebnih standarda, uvjete

za dodjelu oznake kvalitete, način dodjele te izgled oznake kvalitete.

Članak 17.

Ugostiteljski objekt koji prestane ispunjavati uvjete propisane za određenu vrstu, kategoriju,

posebni standard, odnosno za dodjelu oznake kvalitete, ne može poslovati kao ta vrsta,

kategorija, posebni standard, odnosno s oznakom kvalitete.

Članak 18.

(1) Ugostiteljski objekt može imati naziv jedne vrste ugostiteljskog objekta.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ugostiteljski objekt može imati naziv dvije

vrste ugostiteljskih objekata, ako za svaku vrstu ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom i

drugim propisima.

(3) Naziv vrste ugostiteljskog objekta može se promijeniti, ako su ispunjeni uvjeti propisani

za drugu vrstu, i za to izdano odgovarajuće rješenje nadležnog tijela u skladu s odredbama

ovoga Zakona.

Članak 19.

(1) Ugostitelj može obavljati ugostiteljsku djelatnost ako ishodi rješenje nadležnog ureda,

odnosno Ministarstva da ugostiteljski objekt ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom i

propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ugostitelj može početi obavljati ugostiteljsku

djelatnost u pojedinim vrstama ugostiteljskih objekata iz skupine »Hoteli« i prije nego što od

Ministarstva pribavi rješenje o kategoriji objekta ukoliko je za građevinu, koja je, odnosno u

kojoj se nalazi ugostiteljski objekt, u skladu s posebnim propisom ishodio odgovarajući akt

prema kojem se građevina smije početi rabiti, odnosno staviti u pogon.

(3) Ministarstvo, na zahtjev ugostitelja, u slučaju iz stavka 2. ovoga članka, rješenjem

utvrđuje ispunjavanje uvjeta za početak obavljanja ugostiteljske djelatnosti.

(4) Rješenjem iz stavka 3. ovoga članka utvrđuje se privremeno obavljanje ugostiteljske

djelatnosti u određenom objektu i to najdulje godinu dana od dana njegove izvršnosti.

(5) Ministar propisuje vrste ugostiteljskih objekata iz stavka 2. ovoga članka u kojima i pod

kojim uvjetima ugostitelj može početi obavljati ugostiteljsku djelatnost prije nego što pribavi

rješenje o kategoriji objekta.

IV. POSTUPAK UTVRĐIVANJA UVJETA ZA OBAVLJANJE UGOSTITELJSKE

DJELATNOSTI

Članak 20.

(1) Nadležni ured, na zahtjev ugostitelja, utvrđuje jesu li ispunjeni minimalni uvjeti za vrstu

ugostiteljskih objekata koji se ne kategoriziraju te utvrđuje ispunjavanje uvjeta za posebni

standard i dodjelu oznake kvalitete za ugostiteljske objekte iz skupina »Restorani« i »Barovi«.

(2) Nadležni ured, na zahtjev ugostitelja, utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti za vrstu i kategoriju

ugostiteljskih objekata, osim za vrste navedene u članku 22. stavku 1. ovoga Zakona.

(3) Ispunjavanje uvjeta iz stavka 1. i 2. ovoga članka nadležni ured utvrđuje rješenjem u roku

od 30 dana od dana uredno podnesenog zahtjeva.

(4) Rješenje iz stavka 3. ovoga članka, upisuje se u Upisnik ugostiteljskih objekata koji se ne

kategoriziraju, odnosno u Upisnik ugostiteljskih objekata koji se kategoriziraju, kojeg vodi

nadležni ured.

(5) Ministar pravilnikom propisuje oblik, sadržaj i način vođenja upisnika iz stavka 4. ovoga

članka.

(6) Troškove postupka iz stavka 1. i 2. ovoga članka snosi ugostitelj.

Članak 21.

(1) Ako nadležni ured ne donese rješenje iz članka 20. stavka 3. ovoga Zakona u propisanom

roku, ugostitelj može započeti s radom u objektu, o čemu je dužan prethodno pisanim putem

izvijestiti nadležni ured ukoliko je za građevinu, koja je, odnosno u kojoj se nalazi

ugostiteljski objekt, u skladu s posebnim propisom ishodio odgovarajući akt prema kojem se

građevina smije početi rabiti, odnosno staviti u pogon.

(2) Nadležni ured dužan je u roku od 30 dana od dana primljene obavijesti iz stavka 1. ovoga

članka donijeti rješenje iz članka 20. stavka 3. ovoga Zakona.

(3) Ako nadležni ured utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti propisani ovim Zakonom, a ugostitelj je

započeo s radom na temelju stavka 1. ovoga članka, smatrat će se da djelatnost obavlja

protivno odredbama ovoga Zakona.

Članak 22.

(1) Ministarstvo, na zahtjev ugostitelja, rješenjem utvrđuje ispunjavanje uvjeta za vrstu i

kategoriju ugostiteljskih objekata iz skupine »Hoteli«, za vrste kojih se kategorije označavaju

zvjezdicama te za ugostiteljske objekte iz skupine »Kampovi i druge vrste ugostiteljskih

objekta za smještaj« za vrste kampova koji se kategoriziraju.

(2) Ministarstvo, na zahtjev ugostitelja, rješenjem utvrđuje ispunjavanje uvjeta za posebni

standard, odnosno dodjelu oznake kvalitete za ugostiteljske objekte iz skupina »Hoteli« i

»Kampovi i druge vrste ugostiteljskih objekata za smještaj«.

(3) Rješenje iz stavka 1. i 2. ovoga Zakona upisuje se u Upisnik ugostiteljskih objekata koji se

kategoriziraju, kojeg vodi Ministarstvo.

(4) Ministar pravilnikom propisuje oblik, sadržaj i način vođenja Upisnika iz stavka 3. ovoga

članka.

(5) Troškove postupka iz stavka 1. i 2. ovoga članka snosi ugostitelj.

Članak 23.

(1) Ministarstvo po službenoj dužnosti svake tri godine provodi ponovnu kategorizaciju

ugostiteljskih objekata iz članka 22. stavka 1. ovoga Zakona te ponovno utvrđivanje posebnog

standarda i ponovnu dodjelu oznake kvalitete za ugostiteljske objekte iz članka 16. stavka 1.

ovoga Zakona.

(2) O provedenoj kategorizaciji i utvrđenim posebnim standardima i dodjeli oznake kvalitete

iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo donosi rješenje koje se upisuje u Upisnik iz članka 22.

stavka 3. ovoga Zakona.

(3) Ministarstvo po službenoj dužnosti pazi na rok iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Ako se utvrdi da ugostiteljski objekt više ne ispunjava uvjete za utvrđenu vrstu i

kategoriju, rješenjem će se utvrditi nova vrsta, odnosno kategorija ugostiteljskog objekta ili

prestanak važenja izdanog rješenja o vrsti i kategoriji.

(5) Ako se utvrdi da ugostiteljski objekt više ne ispunjava uvjete za utvrđeni posebni standard

ili oznaku kvalitete, rješenjem će se utvrditi prestanak izdanog rješenja o posebnom standardu

ili oznaci kvalitete.

(6) U slučaju iz stavka 4. i 5. ovoga članka, troškove postupka snosi ugostitelj.

(7) Ukoliko se na zahtjev ugostitelja u postupku iz stavka 1. ovoga članka ugostitelju odredi

dodatni rok za ispunjavanje uvjeta, troškove postupka snosi ugostitelj.

Članak 24.

Protiv rješenja koja na temelju ovoga Zakona u prvom stupnju donosi Ministarstvo, nije

dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Članak 25.

(1) Rješenje iz članka 20. stavka 3. i članka 22. stavka 1. ovoga Zakona izdat će se ugostitelju

uz sljedeće uvjete:

1. da je registriran za obavljanje ugostiteljske djelatnosti,

2. da ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom,

3. da ugostiteljski objekt u kojem će se obavljati ugostiteljska djelatnost ispunjava uvjete

propisane za određenu vrstu, odnosno kategoriju ugostiteljskog objekta,

4. da ispunjava i druge uvjete propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju

ovoga Zakona,

5. da građevina, koja je, odnosno u kojoj je ugostiteljski objekt, ispunjava uvjete sukladno

posebnom propisu, bez kojih, prema tom propisu, Ministarstvo ili nadležni ured ne može

izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, za ugostiteljski objekt vrste soba, apartman i studio

apartman ugostitelju će se izdati privremeno rješenje o ispunjavanju uvjeta za vrstu i

kategoriju ugostiteljskog objekta, do izvršnosti rješenja o promjeni namjene toga prostora u

poslovni prostor, a najduže do 31. prosinca 2016. godine, s tim da je za objekte koji se nalaze

u zgradi čija je građevinska (bruto) površina veća od 400 m² potrebno ishoditi pozitivno

mišljenje tijela nadležnog za zaštitu od požara.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, osobi koja je podnijela zahtjev za pokretanje postupka

ozakonjenja nezakonito izgrađene građevine za manje zahtjevnu zgradu nadležnom upravnom

tijelu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, sukladno posebnom propisu kojim je uređeno

postupanje s nezakonito izgrađenim zgradama, izdat će se privremeno rješenje o obavljanju

ugostiteljske djelatnosti u nekoj od vrsta ugostiteljskog objekta, do izvršnosti rješenja kojim

će se odlučiti o zahtjevu ugostitelja, a najdulje do 31. prosinca 2016. godine, ukoliko

ispunjava uvjete iz stavka 1. točaka 1., 3. i 4. ovoga članka, te sljedeće uvjete:

1. da je vlasnik zemljišta na kojem se nalazi građevina za koju je podnesen zahtjev za

ozakonjenje nezakonito izgrađene građevine,

2. da je u roku podnio zahtjev za pokretanje postupka ozakonjenja nezakonito izgrađene

građevine u kojoj će pružati usluge smještaja.

(4) Dokazom o ispunjavanju uvjeta iz stavka 1. točke 2. ovoga članka za ugostiteljski objekt

kamp koji se nalazi na turističkom zemljištu u kampovima smatra se i rješenje Hrvatskog

fonda za privatizaciju ili uvjerenje tijela nadležnog za upravljanje državnom imovinom o

nekretninama koje su procijenjene u društveni kapital društvenog poduzeća u postupku

pretvorbe odnosno unesene u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije. Na

temelju ovih dokaza Ministarstvo turizma može, do donošenja rješenja sukladno sklopljenom

ugovoru o koncesiji na turističkom zemljištu u kampovima prema posebnom propisu kojim je

uređeno turističko zemljište, ugostitelju izdati privremeno rješenje o ispunjavanju uvjeta za

vrstu i kategoriju kampa. Po sklapanju ugovora o koncesiji Ministarstvo turizma po službenoj

dužnosti donosi rješenje o ispunjavanju uvjeta za vrstu i kategoriju kampa sukladno ugovoru o

koncesiji i utvrđenom činjeničnom stanju.

(5) Ukoliko se u upravnom postupku izdavanja rješenja iz stavka 1. ovoga članka utvrdi da se

u poslovnom prostoru ili objektu za koji je podnesen zahtjev za izdavanje rješenja već

obavljala ugostiteljska djelatnost, u tom postupku se ne utvrđuje ispunjavanje uvjeta iz stavka

1. točke 3., 4. i 5. ovoga članka, pod uvjetom da novi ugostitelj nastavlja obavljati

ugostiteljsku djelatnost u istoj vrsti, odnosno kategoriji ugostiteljskog objekta, da propisani

uvjeti za tu vrstu, odnosno kategoriju u međuvremenu nisu izmijenjeni te da u ugostiteljskom

objektu nije došlo do bitnih promjena vezanih za ispunjavanje propisanih uvjeta uređenja i

opreme za tu vrstu i kategoriju.

(6) Rješenje o ispunjavanju uvjeta za posebni standard ili dodjelu oznake kvalitete izdat će se

ugostitelju ako ugostiteljski objekt ispunjava uvjete utvrđene propisom iz članka 16. stavka 2.

ovoga Zakona.

(7) Ukoliko se u upravnom postupku izdavanja rješenja o ispunjavanju uvjeta za posebni

standard iz stavka 3. ovoga članka utvrdi da je u poslovnom prostoru za koji je podnesen

zahtjev za izdavanje rješenja već bio utvrđen posebni standard ugostiteljskog objekta u tom

postupku se ne utvrđuje ispunjavanje uvjeta utvrđenih propisom iz članka 16. stavka 2. Ovoga

Zakona, pod uvjetom da novi ugostitelj nastavlja obavljati ugostiteljsku djelatnost u istoj vrsti,

odnosno kategoriji ugostiteljskog objekta i istog posebnog standarda, da propisani uvjeti za

dodjelu posebnog standarda u međuvremenu nisu izmijenjeni te da u ugostiteljskom objektu

nije došlo do bitnih promjena vezanih za ispunjavanje propisanih uvjeta uređenja i opreme za

utvrđivanje posebnog standarda.

(8) U slučaju iz stavka 3. i 5. ovoga članka ugostitelj je dužan uz zahtjev priložiti izjavu da

nije došlo do bitnih promjena vezanih za ugostiteljski objekt, sukladno propisanom istim

Članak 26.

(1) Rješenje iz članka 20. stavka 3. i članka 22. stavka 1. ovoga Zakona prestaje važiti:

– ako ugostitelj, u ugostiteljskom objektu na koji se rješenje odnosi, ne započne s radom u

roku od devet mjeseci od dana izvršnosti rješenja,

– ako se utvrdi prestanak ispunjavanja nekog od uvjeta propisanih člankom 25. stavkom 1.

točkama 1., 3. ili 4. ovoga Zakona, – odjavom obavljanja djelatnosti u ugostiteljskom objektu,

s danom podnošenja odjave nadležnom uredu odnosno Ministarstvu, odnosno po službenoj

dužnosti ukoliko se utvrdi da je ugostitelj prestao obavljati djelatnost,

– ako ugostitelju bude odbijen zahtjev za dobivanje koncesije na turističkom zemljištu u

kampovima u vlasništvu Republike Hrvatske.

(2) O prestanku važenja rješenja iz stavka 1. ovoga članka nadležni ured, odnosno

Ministarstvo donosi rješenje.

(3) Rješenje iz stavka 2. ovoga članka upisuje se u Upisnik iz članka 20. stavka 4., odnosno

Upisnik iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona.

V. KAMPIRANJE

Članak 27.

(1) Kampiranje u smislu ovoga Zakona je boravak pod šatorom, u kamp-kućici, kamp

prikolici, pokretnoj kućici (mobile home), autodomu (kamper) i drugoj odgovarajućoj opremi

za smještaj na otvorenom prostoru u kampovima iz skupine »Kampovi i ostali ugostiteljski

objekti za smještaj«.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka za vrijeme održavanja sportskih, skautskih, kulturno

umjetničkih i sličnih manifestacija dozvoljeno je organizirano kampiranje izvan kampova iz

stavka 1. ovoga članka na za to određenim prostorima.

(3) Jedinice lokalne samouprave i javne ustanove koje upravljaju određenim područjem

ovisno o svrsi kampiranja iz stavka 2. ovoga članka, svojim aktima određuju prostor za

kampiranje izvan kampova, uvjete koje taj prostor mora ispunjavati te vrijeme trajanja takvog

(4) Zabranjeno je kampiranje izvan kampova iz skupine »Kampovi i druge vrste za smještaj« i

prostora određenih za kampiranje izvan kampova u skladu sa stavkom 2. i 3. ovoga članka.

VI. UGOSTITELJSKE USLUGE U DOMAĆINSTVU I SELJAČKOM DOMAĆINSTVU

1. Ugostiteljske usluge u domaćinstvu

Članak 28.

(1) Ugostiteljske usluge u domaćinstvu može pružati fizička osoba – građanin (u daljnjem

tekstu: iznajmljivač).

(2) U smislu ovoga Zakona iznajmljivačem se smatra državljanin Republike Hrvatske.

(3) Iznajmljivačima u smislu ovoga Zakona smatraju se i državljani država članica Europske

unije i Europskoga ekonomskog prostora.

(4) Ugostiteljskim uslugama u domaćinstvu u smislu ovoga Zakona smatraju se sljedeće

ugostiteljske usluge:

1. usluga smještaja u sobi, apartmanu i kući za odmor, kojih je iznajmljivač vlasnik, do

najviše 10 soba, odnosno 20 kreveta, u koji broj se ne ubrajaju pomoćni kreveti,

2. usluga smještaja u kampu, organiziranom na zemljištu kojeg je iznajmljivač vlasnik, s

najviše 10 smještajnih jedinica, odnosno za 30 gostiju istodobno, u koje se ne ubrajaju djeca u

dobi do 12 godina,

3. usluge doručka, polupansiona ili pansiona gostima kojima iznajmljivač pruža usluge

smještaja u sobi, apartmanu i kući za odmor.

(5) Iznajmljivač ne smije, neposredno ili putem drugih osoba koje nisu registrirane za

posredovanje u prodaji usluga smještaja, nuditi i prodavati svoje usluge iz stavka 4. točke 1. i

2. ovoga članka izvan svog objekta, osim na prostorima, pod uvjetima i na način koji svojom

odlukom može propisati predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.

Članak 29.

(1) Za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu objekti iz članka 28. ovoga Zakona

moraju ispunjavati minimalne uvjete za vrstu i uvjete za kategoriju.

(2) Ministar pravilnikom propisuje minimalne uvjete za vrstu, kategorije, uvjete za kategoriju,

oznake za kategorije, način označavanja kategorija te postupak kategorizacije objekata iz

stavka 1. ovoga članka.

(3) Nadležni ured na zahtjev iznajmljivača utvrđuje jesu li ispunjeni minimalni uvjeti za vrstu

i uvjeti za kategoriju za objekte iz članka 28. stavka 1. ovoga Zakona.

Članak 30.

(1) Iznajmljivač koji pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu mora ispunjavati zdravstvene

uvjete za rad u ugostiteljstvu sukladno posebnim propisima.

(2) Iznajmljivač mora ispunjavati i zdravstvene uvjete sukladno propisu donesenom na

temelju ovoga Zakona.

(3) Ministar pravilnikom, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, propisuje

zdravstvene uvjete iz stavka 2. ovoga članka.

Članak 31.

(1) U pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivač je dužan:

1. vidno istaknuti na ulazu u objekt ili u neposrednoj blizini, na propisani način, natpis s

oznakom vrste i kategorije objekta, utvrđene rješenjem nadležnog ureda, 2. istaknuti u

svakom objektu naznaku vrste i kategorije objekta, cijene usluga koje nudi, informaciju o

plaćanju boravišne pristojbe te se pridržavati istaknutih cijena, 3. utvrditi normative

namirnica, pića i napitaka za pojedino jelo, piće i napitak, ako takve usluge pruža, i pružiti

usluge po utvrđenim normativima te na zahtjev normativ predočiti gostu, 4. izdati gostu račun

s naznačenom vrstom, količinom i cijenom, odnosno odobrenim popustom, pruženih usluga

za svaku pruženu uslugu, 5. voditi popis gostiju na propisani način.

(2) Prilikom oglašavanja i reklamiranja usluga i isticanja poruka u promidžbenim

materijalima, iznajmljivač ne smije koristiti oznaku propisane vrste i kategoriju objekta koja

nije utvrđena rješenjem nadležnog ureda.

(3) Ministar pravilnikom propisuje oblik i sadržaj obrasca i način vođenja popisa gostiju iz

stavka 1. točke 5. ovoga članka.

Članak 32.

Boravak više od 15 osoba koje nisu članovi uže obitelji sukladno posebnom propisu kojim se

propisuje obveza plaćanja boravišne pristojbe, u stanovima, apartmanima i kućama za odmor,

u turističkim mjestima kojima je posebnim propisom razdobljem glavne sezone obuhvaćeno

razdoblje od 15. lipnja do 15. rujna, u tom razdoblju smatra se pružanjem ugostiteljskih

usluga u domaćinstvu.

Članak 33.

(1) Za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivač je dužan ishoditi rješenje

nadležnog ureda o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu (u daljnjem

tekstu: rješenje o odobrenju).

(2) Rješenje o odobrenju izdat će se na zahtjev iznajmljivača uz sljedeće uvjete:

1. da je vlasnik objekta (soba, apartman ili kuća za odmor i sl.) ili vlasnik zemljišta za kamp,

2. da ispunjava zdravstvene uvjete propisane pravilnikom iz članka 30. stavka 3. Ovoga

Zakona,

3. da objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju

sukladno ovom Zakonu,

4. da građevina – objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava

uvjete sukladno posebnom propisu bez kojih, prema tom propisu, nadležni ured ne može

izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.

(3) Iznimno od stavka 2. točke 1. ovoga članka, iznajmljivač može pružati usluge i u objektu

(soba, apartman ili kuća za odmor i sl.) ili zemljištu za kamp koji su u vlasništvu njegovog

bračnog druga, srodnika u ravnoj liniji ili člana obitelji s kojima živi u zajedničkom

domaćinstvu, uz njihovu pisanu suglasnost za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

(4) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, osobi koja je podnijela zahtjev za pokretanje postupka

ozakonjenja nezakonito izgrađene građevine za manje zahtjevnu zgradu nadležnom upravnom

tijelu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, sukladno posebnom propisu kojim je uređeno

postupanje s nezakonito izgrađenim zgradama, izdat će se privremeno rješenje o odobrenju za

pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, do izvršnosti rješenja kojim će se odlučiti o

zahtjevu iznajmljivača za izdavanje rješenja o odobrenju, a najdulje do 31. prosinca 2016.

godine, ukoliko ispunjava uvjete iz stavka 2. točke 3. ovoga članka, te sljedeće uvjete:

1. da je vlasnik zemljišta na kojem se nalazi građevina za koju je podnesen zahtjev za

ozakonjenje nezakonito izgrađene građevine,

2. da je u roku podnio zahtjev za pokretanje postupka ozakonjenja nezakonito izgrađene

građevine u kojoj će pružati usluge smještaja.

(5) Iznimno od stavka 2. ovoga članka bračni drug, srodnik u ravnoj liniji, član obitelji koji

živi u zajedničkom domaćinstvu s iznajmljivačem te nasljednik iznajmljivača utvrđen u

rješenju o nasljeđivanju, odnosno osoba koja je od iznajmljivača darovanjem ili na temelju

ugovora o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju stekla pravo vlasništva nad nekretninom u

slučaju opravdane nemogućnosti iznajmljivača da nastavi s pružanjem usluge (bolest, starost,

poslovna nesposobnost i sl.) može nastaviti pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu kao

iznajmljivač, sukladno rješenju o odobrenju izdanom ranijem iznajmljivaču, ako ishodi

rješenje o odobrenju koje će na njegov zahtjev izdati nadležni ured pod uvjetom da može biti

iznajmljivačem u smislu članka 28. ovoga Zakona i da ispunjava uvjete iz stavka 2. točaka 2. i

3. ovoga članka. Uz zahtjev se obvezno prilaže izjava da nije došlo do bitnih promjena

vezanih za objekt koji bi utjecali na prestanak ispunjavanja propisanih uvjeta uređenja i

opreme za vrstu i kategoriju objekta u kojem se pružaju usluge. U slučaju da više nasljednika

i/ili daroprimatelja, koji nisu suvlasnici nekretnine u kojoj se usluge pružaju, zatraže

izdavanje rješenja o odobrenju isto će im se izdati za njima pripadajući smještajni kapacitet, a

u slučaju da ima više nasljednika, daroprimatelja i/ili davatelja uzdržavanja koji su suvlasnici

takve nekretnine rješenje će se izdati onom koji ishodi suglasnosti svih ostalih suvlasnika.

(6) Rješenje iz stavaka 1. i 5. ovoga članka može se izdati jednom i/ili obama bračnim

drugovima i/ili jednom ili više članova obitelji koji žive u zajedničkom domaćinstvu, s tim da

ukupni smještajni kapacitet utvrđen u izdanim rješenjima ne prelazi maksimum smještajnog

kapaciteta propisan člankom 28. stavkom 4. ovoga Zakona.

(7) Na rješenje nadležnog ureda iz stavaka 1., 4. i 5. ovoga članka stranka ima pravo izjaviti

žalbu Ministarstvu.

Članak 34.

(1) Ako nadležni ured ne riješi o zahtjevu iznajmljivača u zakonskom roku, iznajmljivač može

započeti s pružanjem ugostiteljskih usluga, ukoliko je za građevinu – objekt u kojem će se

pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu, u skladu s posebnim propisom, ishodio

odgovarajući akt prema kojem se građevina smije početi rabiti, odnosno staviti u pogon, o

čemu je dužan prethodno pisanim putem izvijestiti nadležni ured.

(2) Nadležni ured dužan je donijeti rješenje o odobrenju u roku od 30 dana od dana primljene

obavijesti iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Ako nadležni ured utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti propisani ovim Zakonom, a iznajmljivač

je započeo s radom na temelju stavka 1. ovoga članka, smatrat će se da usluge obavlja

protivno odredbama ovoga Zakona.

(4) Nadležni ured dostavit će rješenje o odobrenju Poreznoj upravi, mjesno nadležnoj službi

turističke inspekcije Ministarstva, nadležnoj sanitarnoj inspekciji te Državnom zavodu za

statistiku, a privremeno rješenje o odobrenju iz članka 33. stavka 4. ovoga Zakona, pored

navedenim tijelima, dostavit će i nadležnom upravnom tijelu koje rješava o zahtjevu za

pokretanje postupka ozakonjenja nezakonito izgrađene građevine koje je podnio građanin –

iznajmljivač koji je ishodio izvršno privremeno rješenje.

(5) Upravno tijelo koje je prema posebnom propisu nadležno za rješavanje u postupku

ozakonjenja nezakonito izgrađene građevine dužno je primjerak izvršnog rješenja kojim je

odlučilo o zahtjevu građanina iz stavka 4. ovoga članka, dostaviti nadležnom uredu koje je

izdalo privremeno rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

Članak 35.

Rješenje o odobrenju sadrži:

1. ime i prezime, datum rođenja, prebivalište i adresu stanovanja iznajmljivača, te osobni

identifikacijski broj,

2. mjesto, ulicu i broj objekta u kojem se pruža usluga,

3. vrstu ugostiteljske usluge i broj gostiju kojima se usluga može pružiti,

4. vrstu i kategoriju objekta u kojem se pruža usluga.

Članak 36.

(1) Rješenje o odobrenju upisuje se u Upisnik o obavljanju ugostiteljskih usluga u

domaćinstvu koji vodi nadležni ured.

(2) Ministar pravilnikom propisuje oblik, sadržaj i način vođenja Upisnika iz stavka 1. ovoga

članka.

Članak 37.

(1) Rješenje o odobrenju prestaje važiti:

1. smrću iznajmljivača, osim ukoliko nasljednik iznajmljivača ne nastavi obavljati pružanje

ugostiteljskih usluga sukladno članku 33. stavku 6. ovoga Zakona,

2. odjavom iznajmljivača danom navedenim u odjavi ili danom podnošenja odjave nadležnom

uredu, ako je iznajmljivač u odjavi utvrdio datum unatrag,

3. ako iznajmljivač ne započne pružati usluge u roku od godine dana od dana izvršnosti

rješenja,

4. ako se utvrdi prestanak ispunjavanja nekog od uvjeta propisanih člankom 33. stavkom 2.

točkama 1., 2., 3. ili 4. ovoga Zakona,

5. ako je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti propisani ovim Zakonom,

propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, a utvrđeni nedostaci nisu otklonjeni u

zadanom roku.

(2) O prestanku važenja rješenja o odobrenju nadležni ured donosi rješenje i dostavlja ga

nadležnoj Poreznoj upravi, mjesno nadležnoj službi turističke inspekcije Ministarstva i

nadležnoj sanitarnoj inspekciji te Državnom zavodu za statistiku.

(3) Rješenje iz stavka 2. ovoga članka upisuje se u Upisnik iz članka 36. stavka 1. ovoga

(4) Na rješenje nadležnog ureda iz stavka 2. ovoga članka stranka ima pravo izjaviti žalbu

2. Ugostiteljske usluge u seljačkom domaćinstvu

Članak 38.

(1) Seljačko domaćinstvo u smislu ovoga Zakona jest obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo

upisano u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava sukladno propisima iz nadležnosti

ministarstva nadležnog za poljoprivredu i koje pruža ugostiteljske usluge sukladno odredbama

ovoga Zakona.

(2) U seljačkom domaćinstvu mogu se pružati sljedeće ugostiteljske usluge:

1. pripremanje i usluživanje toplih i hladnih jela te pića i napitaka iz pretežito vlastite

proizvodnje za najviše 80 gostiju (izletnika) istodobno,

2. usluživanje (kušanje) mošta, vina, voćnih vina, drugih proizvoda od vina i voćnih vina,

jakih alkoholnih i alkoholnih pića te domaćih narezaka iz vlastite proizvodnje u uređenom

dijelu stambenog ili gospodarskog objekta, u zatvorenom, natkrivenom ili na otvorenom

prostoru za najviše 80 gostiju (izletnika) istodobno,

3. usluge smještaja u sobi, apartmanu, ruralnoj kući za odmor do najviše 10 soba, odnosno za

20 gostiju istodobno i/ili usluge smještaja u kampu s najviše 20 smještajnih jedinica, odnosno

za 60 gostiju istodobno. Gostima mora biti omogućeno korištenje usluge prehrane, točenja

pića i napitaka (doručak ili polupansion ili puni pansion) iz pretežito vlastite proizvodnje.

Usluge se mogu istodobno pružati u sobama, apartmanima i ruralnim kućama za odmor i

kampovima do ukupno predviđenog broja gostiju (80 gostiju).

(3) Iznimno usluge iz stavka 2. točke 1. i 2. mogu se pružati i za više od 80 osoba (izletnika)

radi organiziranja prigodnih tradicijskih proslava i manifestacija najviše 5 puta tijekom

kalendarske godine, uz obvezu prijavu mjesno nadležnoj službi turističke inspekcije

Ministarstva najkasnije 3 dana prije započinjanja pružanja navedenih usluga.

(4) Jela, pića i napici koji se uslužuju u seljačkom domaćinstvu moraju biti uobičajeni za kraj

u kojem je seljačko domaćinstvo.

(5) Na seljačkom domaćinstvu mogu se pružati usluge u turizmu sukladno propisima kojima

je uređeno pružanje tih usluga.

(6) Za pružanje ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu objekti u kojima se pružaju

ugostiteljske usluge iz stavka 2. ovoga članka moraju ispunjavati minimalne uvjete za vrstu i

uvjete za kategoriju.

(7) Ministar pravilnikom, uz suglasnost ministra nadležnog za poljoprivredu, propisuje

minimalne uvjete za vrstu, kategorije, uvjete za kategorije, oznake za kategorije, način

označavanja kategorija te način kategorizacije objekata u kojima se pružaju usluge smještaja

iz stavka 2. točke 3. ovoga članka, zdravstvene uvjete, što se smatra pretežito vlastitom

proizvodnjom, a što jelima, pićima i napicima uobičajenim za kraj u kojem je seljačko

domaćinstvo te vrste proizvoda koji ne moraju biti iz vlastite proizvodnje u smislu stavka 2.

točke 1. i 2. ovoga članka.

(8) Na pružanje usluga u seljačkom domaćinstvu na odgovarajući se način primjenjuju

odredbe članka 28. stavka 5., članka 30., 31., 32., 33. stavaka 4., 5. i 6., 34., 35. i 37. ovoga

Članak 38.a

(1) Za pružanje ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu poljoprivredno gospodarstvo

je dužno ishoditi rješenje nadležnog ureda o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u

seljačkom domaćinstvu.

(2) U smislu ovoga Zakona seljačkim domaćinstvom smatra se obiteljsko poljoprivredno

gospodarstvo čiji je nositelj državljanin Republike Hrvatske i državljanin države ugovornice

Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru.

(3) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka izdat će se na zahtjev nositelja ili člana obiteljskog

poljoprivrednog gospodarstva, uz sljedeće uvjete:

1. da je poljoprivredno gospodarstvo upisano u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava,

2. da ima pravo korištenja objekta i/ili zemljišta u kojem, odnosno na kojem će se pružati

ugostiteljske usluge iz članka 38. stavka 2. ovoga Zakona,

3. da članovi poljoprivrednog gospodarstva ispunjavaju zdravstvene uvjete propisane

pravilnikom iz članka 38. stavka 7. ovoga Zakona,

4. da objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u seljačkom domaćinstvu ispunjava

minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno ovom Zakonu,

5. da građevina – objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u seljačkom domaćinstvu,

ispunjava uvjete sukladno posebnom propisu, bez kojih, prema tom propisu nadležni ured ne

može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.

(4) Nadležni ured dužan je riješiti o zahtjevu iz stavka 3. ovoga članka u roku od 30 dana od

dana uredno podnesenog zahtjeva.

(5) Rješenje o odobrenju za pružanje usluga u seljačkom domaćinstvu upisuje se u Upisnik o

pružanju ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu koji vodi nadležni ured.

(6) Ministar pravilnikom propisuje oblik, sadržaj i način vođenja Upisnika iz stavka 5. ovoga

članka.

(7) Na rješenje nadležnog ureda iz stavka 1. ovoga članka stranka ima pravo izjaviti žalbu

VII. NADZOR

Članak 39.

(1) Upravni nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga

Zakona obavlja Ministarstvo.

(2) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga

Zakona te pojedinačnih akata, uvjeta i načina rada nadziranih pravnih i fizičkih osoba provode

nadležni turistički inspektori (u daljnjem tekstu: turistički inspektor) i drugi inspektori, svaki u

okviru svoje nadležnosti, sukladno posebnim propisima.

(3) Nadzor nad zabranom usluživanja odnosno dopuštanja konzumiranja alkohola osobama

mlađim od 18 godina provode i policijski službenici ministarstva nadležnog za unutarnje

poslove (u daljnjem tekstu: policijski službenici).

(4) U obavljanju nadzora iz stavka 3. ovoga članka policijski službenici ovlašteni su protiv

prekršitelja podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka.

Članak 40.

(1) U provedbi inspekcijskog nadzora u području ugostiteljske djelatnosti, odnosno pružanja

ugostiteljskih usluga, turistički inspektor će usmenim rješenjem u zapisniku, do otklanjanja

utvrđenih nedostataka, a najkraće na rok od 30 dana od dana izricanja usmenog rješenja,

zabraniti pravnoj ili fizičkoj osobi daljnje obavljanje ugostiteljske djelatnosti, odnosno

pružanje ugostiteljskih usluga:

– ako se obavljaju, odnosno pružaju bez upisa u propisani registar, odnosno upisnik, ili bez

odobrenja,

– ako se obavljaju, odnosno pružaju bez rješenja kojim je utvrđeno da prostor, uređaji i

oprema udovoljavaju propisanim uvjetima.

(2) Kada osoba iz stavka 1. ovoga članka nije nazočna inspekcijskom nadzoru, turistički

inspektor će usmeno rješenje o zabrani daljnjeg obavljanja ugostiteljske djelatnosti, odnosno

pružanja ugostiteljskih usluga donijeti i bez prethodnog izjašnjavanja iste, a u nazočnosti

zatečenih sudionika.

(3) Usmeno rješenje iz stavka 1. ovoga članka izvršava se pečaćenjem prostorija, postrojenja,

uređaja i druge opreme za rad kojom se obavlja ugostiteljska djelatnost, odnosno pružaju

ugostiteljske usluge, najkasnije u roku od 24 sata od izricanja usmenog rješenja ili na drugi

pogodan način, neovisno o nazočnosti osobe iz stavka 1. ovoga članka.

(4) U slučaju izvršenja usmenog rješenja pečaćenjem, pravna ili fizička osoba dužna je

osigurati iznošenje pokvarljivih namirnica te poduzeti i osigurati sve sigurnosne i druge mjere

kako ne bi došlo do bilo kakve štete. U slučaju da pravna ili fizička osoba propusti poduzeti

navedene mjere, odgovorna je za nastanak bilo kakve štete.

(5) Iznimno, mjera zabrane obavljanja ugostiteljske djelatnosti, odnosno pružanja

ugostiteljskih usluga iz stavka 1. ovoga članka neće se izvršiti, odnosno zapečaćene prostorije,

postrojenja, uređaji i druga oprema za rad će se otpečatiti i prije isteka roka od 30 dana,

ukoliko se nadležnom inspektoru dostavi dokaz o otklanjanju utvrđenih nedostataka i dokaz o

izvršenoj uplati novčanog iznosa od 30.000,00 kuna, a za objekte u kojima se pružaju usluge

smještaja dokaz o uplati 2.000,00 kuna za svaki objekt, odnosno smještajnu jedinicu u

objektu, a najviše do 100.000, 00 kuna ukupno, u korist državnog proračuna.

(6) U slučaju iz stavka 5. ovoga članka, turistički inspektor obustavit će upravni postupak, a

izvršene radnje poništiti.

(7) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka inspektor je dužan u pisanom obliku otpremiti stranki u

roku od osam dana od dana izricanja zabrane usmenim rješenjem, osim u slučaju iz stavka 6.

ovoga članka. Žalba se može izjaviti samo na pisani otpravak rješenja.

(8) Žalba protiv rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.

Članak 41.

(1) Turistički inspektor usmenim će rješenjem, koje će izreći odmah ugostitelju, zabraniti

pružanje ugostiteljskih usluga ugostitelju koji se ne pridržava propisanog radnog vremena u

trajanju od 30 dana od dana izricanja usmenog rješenja.

(2) Kada ugostitelj iz stavka 1. ovoga članka nije nazočan inspekcijskom nadzoru turistički

inspektor će usmeno rješenje o zabrani daljnjeg obavljanja ugostiteljske djelatnosti izreći

njegovom zaposleniku i bez prethodnog izjašnjavanja ugostitelja.

(3) Usmeno rješenje iz stavka 1. ovoga članka izvršava se pečaćenjem prostorija, postrojenja,

uređaja i druge opreme za rad kojom se obavlja ugostiteljska djelatnost najkasnije u roku od

24 sata od izricanja usmenog rješenja, do kada je ugostitelj ili zatečeni sudionik dužan

osigurati iznošenje pokvarljivih namirnica, te poduzeti i osigurati sve sigurnosne i druge

mjere kako ne bi došlo do bilo kakve štete. U slučaju da ugostitelj ili zatečeni sudionik

propusti poduzeti navedene mjere, odgovoran je za nastanak bilo kakve štete.

(4) Iznimno, usmeno rješenje iz stavka 1. ovoga članka neće se izvršiti, odnosno zapečaćene

prostorije, postrojenja, uređaji i druga oprema za rad će se otpečatiti i prije isteka roka od 30

dana, ukoliko ugostitelj nadležnom inspektoru dostavi dokaz o izvršenoj uplati novčanog

iznosa od 30.000,00 kuna u korist državnog proračuna.

(5) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka, turistički inspektor obustavit će upravni postupak, a

izvršene radnje poništiti.

(6) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka je dužan u pisanom obliku otpremiti stranki u roku od

osam dana od dana izricanja zabrane usmenim rješenjem, osim u slučaju iz stavka 5. ovoga

članka. Žalba se može izjaviti samo na pisani otpravak rješenja.

(7) Žalba protiv rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.

Članak 42.

(1) Ako ugostiteljski objekt ili objekt u kojem se pružaju pojedine ugostiteljske usluge ne

udovoljava uvjetima propisanim ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga

Zakona, turistički inspektor naredit će otklanjanje utvrđenih nedostataka i nepravilnosti

određujući rok u kojem se ti nedostaci i nepravilnosti moraju otkloniti.

(2) Ako nedostaci i nepravilnosti iz stavka 1. ovoga članka ne budu otklonjeni u određenom

roku, turistički inspektor zabranit će obavljanje ugostiteljske djelatnosti odnosno pružanje

pojedinih ugostiteljskih usluga u objektu u kojem su utvrđeni nedostaci i nepravilnosti, dok se

nedostaci i nepravilnosti ne otklone.

(3) Ako nedostaci i nepravilnosti iz stavka 1. ovoga članka ugrožavaju zdravlje i život gostiju

ili zaposlenog osoblja, turistički i drugi inspektori iz članka 39. stavka 2. ovoga Zakona

zabranit će obavljanje ugostiteljske djelatnosti, odnosno pružanje pojedinih ugostiteljskih

usluga, u objektu u kojem su utvrđeni nedostaci i nepravilnosti, dok se nedostaci i

nepravilnosti ne otklone.

(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, turistički i drugi inspektori mogu mjeru izreći usmeno

i zahtijevati izvršenje mjere bez odgađanja (odmah).

Članak 43.

(1) Ukoliko turistički inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi da osoba kampira na

zemljištu u privatnom vlasništvu, koje je izvan kampova iz skupine »Kampovi i druge vrste

ugostiteljskih objekata za smještaj« i prostora određenih za kampiranje izvan kampova u

skladu sa člankom 27. stavkom 2. i 3. ovoga Zakona, usmenim rješenjem u zapisniku, koje će

izreći vlasniku kamp-kućice, kamp-prikolice i druge kamp-opreme ili njegovom predstavniku

zabranit će na rok od 60 dana kampiranje i u svrhu kampiranja postavljanje kamp-opreme na

tom zemljištu.

(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka izvršava se odmah pečaćenjem kamp-opreme (šatora,

kamp-prikolice, kamp-kućice, pokretne kućice, autodoma i druge odgovarajuće opreme za

smještaj na otvorenom prostoru) ili na drugi pogodan način.

(3) Otpravak usmenog rješenja iz stavka 1. ovoga članka turistički inspektor je dužan

otpremiti stranki u pisanom obliku u roku od 8 dana od dana izricanja zabrane usmenim

rješenjem. Žalba se može izjaviti samo na pisani otpravak rješenja.

(4) U slučaju izvršenja usmenog rješenja pečaćenjem, osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna

je osigurati iznošenje pokvarljivih namirnica te poduzeti i osigurati sve sigurnosne i druge

mjere kako ne bi došlo do bilo kakve štete. U slučaju da osoba iz stavka 1. ovoga članka

propusti poduzeti navedene mjere, odgovorna je za nastanak bilo kakve štete.

(5) Žalba izjavljena protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.

VIII. PREKRŠAJNE ODREDBE

Članak 44.

(1) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 150.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna

osoba ako:

1. pruža ugostiteljske usluge koje nisu obuhvaćene rješenjem koje je izdalo Ministarstvo

odnosno nadležni ured (članak 11. stavak 1.),

2. ugostiteljski objekt ne ispunjava minimalne uvjete propisane za određenu vrstu, a za

objekte koji se kategoriziraju i uvjete za kategoriju te uvjete utvrđenoga posebnog standarda,

odnosno oznake kvalitete, ili kad prestane ispunjavati te uvjete (članak 17.),

3. obavlja ugostiteljsku djelatnost suprotno izdanom rješenju nadležnog ureda iz članka 20.

stavka 3. ovoga Zakona odnosno rješenja Ministarstva iz članka 22. stavka 1. ovoga Zakona,

osim u slučaju iz članka 19. stavka 2., 3. i 4. i članka 21. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaje iz stavka 1.

ovoga članka i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom od

5.000,00 do 15.000,00 kuna.

(4) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka, uz izrečenu novčanu kaznu, pravnoj i fizičkoj osobi

oduzet će se i imovinska korist pribavljena prekršajem.

(5) Za prekršaje iz stavaka 1. ovoga članka turistički inspektor može pravnoj osobi naplatiti

novčanu kaznu na mjestu izvršenja prekršaja u iznosu od 5.000,00 kuna, a fizičkoj osobi i

odgovornoj osobi u pravnoj osobi u iznosu od 2.500,00 kuna.

Članak 45.

(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba,

ako:

1. vidno ne istakne na ulazu u ugostiteljski objekt odnosno u ulazu ugostiteljskog objekta

smještenog u građevini zaštićenoj kao kulturno dobro, na propisani način, natpis s oznakom

vrste ugostiteljskog objekta, odnosno vrste i kategorije ugostiteljskog objekta, posebnog

standarda, odnosno oznake kvalitete utvrđene rješenjem nadležnog ureda, odnosno

Ministarstva (članak 9. stavak 1. točka 1.),

2. vidno ne istakne na ulazu u objekt obavijest o radnom vremenu i radnim odnosno neradnim

danima i ne pridržava se istaknutoga radnog vremena (članak 9. stavak 1. točka 2.),

3. ne utvrdi kućni red u ugostiteljskim objektima za smještaj i ne istakne ga na recepciji te

izvadak iz kućnog reda ne istakne u svim sobama i apartmanima (članak 9. stavak 1. točka 3.),

4. ne utvrdi normative o utrošku namirnica i pića za pojedino jelo, piće i napitak, ne pruži

usluge u količinama i kakvoći sukladno normativima ili na zahtjev normativ ne predoči gostu

(članak 9. stavak 1. točka 4.),

5. vidno ne istakne cijene usluga koje se nude, na način dostupan gostima i ne pridržava se

istaknutih cijena, a kod pružanja usluga smještaja u cjenicima ne istakne i iznos boravišne

pristojbe, ne stavi cjenike na raspolaganje gostima u dovoljnom broju primjeraka (članak 9.

stavak 1. točka 5.),

6. ne izda gostu račun za svaku pruženu ugostiteljsku uslugu s naznakom vrste, količine i

cijene pruženih usluga, odnosno odobrenog popusta, a kod pružanja usluga smještaja ne

navede u računu i iznos boravišne pristojbe (članak 9. stavak 1. točka 6.),

7. ne pridržava se propisanoga radnog vremena (članak 9. stavak 1. točka 7.),

8. ne spriječi iznošenje pića i napitaka radi konzumiranja izvan zatvorenih prostora

ugostiteljskog objekta iz članka 8. stavka 1. podstavka 2. ovoga Zakona (članak 9. stavak 1.

točka 8.),

9. ne vodi knjigu gostiju u ugostiteljskom objektu za smještaj u propisanom obliku, sadržaju i

na propisani način (članak 9. stavak 1. točka 9.),

10. ne omogući korisniku usluge podnošenje pisanih prigovora sukladno posebnom propisu

kojim je uređena zaštita potrošača (članak 9. stavak 1. točka 10.),

11. ne osigura goste u ugostiteljskom objektu za smještaj od posljedica nesretnog slučaja

(članak 9. stavak 1. točka 11.),

12. ne obavijesti pisanim putem u propisanom roku nadležni ured odnosno Ministarstvo o

prestanku obavljanja djelatnosti u ugostiteljskom objektu (članak 9. stavak 1. točka 12.),

13. ne istakne u ugostiteljskom objektu u kojem pruža usluge naturistima uz naziv vrste

ugostiteljskog objekta i oznaku da se u tom objektu pružaju usluge naturistima (članak 9.

stavak 4.),

14. prilikom oglašavanja i reklamiranja usluga i isticanja poruka u komercijalnom poslovanju

koristi oznaku propisane vrste i kategorije ugostiteljskog objekta, posebnog standarda,

odnosno oznake kvalitete koja nije utvrđena rješenjem nadležnog ureda, odnosno Ministarstva

(članak 10.),

15. uslužuje odnosno dopušta konzumiranje alkoholnih pića u ugostiteljskom objektu

osobama mlađim od 18 godina, u ugostiteljskim objektima u kojima se uslužuju alkoholna

pića ne istakne na vidljivom mjestu oznaku o zabrani usluživanja, odnosno konzumiranja

alkoholnih pića osobama mlađim od 18 godina, ili ako uslužuje alkoholna pića protivno

propisanoj zabrani (članak 12. stavci 1., 2. i 3.).

(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi

novčanom kaznom od 3.000,00 do 15.000,00 kuna.

(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom od

3.000,00 do 15.000,00 kuna.

(4) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka turistički inspektor može pravnoj osobi naplatiti

novčanu kaznu na mjestu izvršenja prekršaja u iznosu od 2,500,00 kuna, a fizičkoj osobi i

odgovornoj osobi u pravnoj osobi u iznosu od 1.500,00 kuna.

Članak 46.

(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba

ako ugostiteljski objekt zatvorenog tipa ne ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom i

drugim propisima (članak 4. stavci 2. i 3.).

(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se odgovorna osoba u pravnoj osobi

novčanom kaznom od 1.500,00 do 7.500,00 kuna.

(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom od

3.000,00 do 15.000,00 kuna.

(4) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka, uz izrečenu novčanu kaznu, pravnoj i fizičkoj osobi

oduzet će se i imovinska korist pribavljena prekršajem.

(5) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka turistički inspektor može pravnoj osobi naplatiti

novčanu kaznu na mjestu izvršenja prekršaja u iznosu od 2,500,00 kuna, fizičkoj osobi u

iznosu od 1.500,00 kuna, a odgovornoj osobi u pravnoj osobi u iznosu od 750,00 kuna.

Članak 47.

(1) Novčanom kaznom od 2.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iznajmljivač,

ako:

1. pruža usluge smještaja u više od 10 soba, odnosno 20 kreveta, u koji broj se ne ubrajaju

pomoćni kreveti (članak 28. stavak 4. točka 1.),

2. pruža usluge smještaja u kampu u više od 10 smještajnih jedinica odnosno za više od 30

gostiju istodobno, u koji broj se ne ubrajaju djeca u dobi do 12 godina (članak 28. stavak 4.

točka 2.),

3. pruža usluge doručka, polupansiona ili pansiona osobama koje nisu gosti kojima pruža

usluge smještaja u sobi, apartmanu i kući za odmor (članak 28. stavak 4. točka 3.),

4. nudi i prodaje usluge iz članka 28. stavka 4. točke 1. i 2. ovoga Zakona protivno članku 28.

stavku 5. ovoga Zakona (članak 28. stavak 5.),

5. objekt u kojem pruža usluge ne ispunjava minimalne uvjete za vrstu i uvjete za kategoriju

(članak 29. stavak 1.),

6. ne ispunjava propisane zdravstvene uvjete (članak 30. stavak 2.),

7. vidno ne istakne na ulazu u objekt ili u neposrednoj blizini, na propisani način, natpis s

oznakom vrste i kategorije objekta, utvrđene rješenjem nadležnog ureda (članak 31. stavak 1

točka 1.),

8. ne istakne u svakom objektu naznaku vrste i kategorije objekta, cijene usluga koje nudi,

informaciju o plaćanju boravišne pristojbe te se ne pridržava istaknutih cijena (članak 31.

stavak 1. točka 2.),

9. ne utvrdi normative namirnica, pića i napitaka za pojedine usluge prehrane, pića i napitaka,

ako takve usluge pruža i ne pruži usluge po utvrđenim normativima te na zahtjev normativ ne

predoči gostu (članak 31. stavak 1. točka 3.),

10. ne izda gostu račun s naznačenom vrstom, količinom i cijenom, odnosno odobrenim

popustom, pruženih usluga za svaku pruženu uslugu (članak 31. stavak 1. točka 4.),

11. ne vodi popis gostiju na propisani način (članak 31. stavak 1. točka 5.),

12. prilikom oglašavanja i reklamiranja usluga i isticanja poruka u promidžbenim

materijalima koristi oznaku propisane vrste i kategoriju objekta koja nije utvrđena rješenjem

nadležnog ureda (članak 31. stavak 2.),

13. pruža usluge iz članka 28. ovoga Zakona suprotno izdanom rješenju o odobrenju, osim u

slučaju iz članka 34. stavka 1. ovoga Zakona, ili suprotno izdanom privremenom rješenju

(članak 33. stavci 1., 4. i 5.)

(2) Za prekršaj iz stavka 1. točke 1., 2., 3. i 13. ovoga članka, uz izrečenu novčanu kaznu

oduzet će se i imovinska korist pribavljena prekršajem.

(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka, turistički inspektor može naplatiti novčanu kaznu

na mjestu izvršenja prekršaja, u iznosu od 1.000,00 kuna.

Članak 47.a

(1) Novčanom kaznom od 2.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba –

nositelj ili član obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, ako:

1. pruža usluge u seljačkom domaćinstvu suprotno odredbama članka 38. stavaka 2. do 6.

ovoga Zakona (članak 38. stavci 2. do 6.),

2. pruža usluge u seljačkom domaćinstvu suprotno odredbama članka 28. stavka 5., članka 30.

stavka 2., članka 31. i 34. ovoga Zakona (članak 38. stavak 8.),

3. pruža ugostiteljske usluge u seljačkom domaćinstvu suprotno izdanom rješenju o odobrenju

iz članka 38.a stavka 1. ovoga Zakona, osim u slučaju iz članka 34. stavka 1. ovoga Zakona

(članak 38.a stavak 1.).

(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka uz izrečenu novčanu kaznu oduzet će se i

imovinska korist pribavljena prekršajem.

(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka, na mjestu izvršenja turistički inspektor može

naplatiti novčanu kaznu od 1.000,00 kuna.

Članak 48.

(1) Novčanom kaznom od 2.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj osoba koja

kampira izvan kampova iz skupine »Kampovi i druge vrste ugostiteljskih objekata za

smještaj« i prostora određenih za kampiranje izvan kampova u skladu sa člankom 27.

stavkom 2. i 3. ovoga Zakona (članak 27. stavak 4.).

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka, turistički inspektor može naplatiti novčanu kaznu

na mjestu izvršenja prekršaja, u iznosu od 1.000,00 kuna.

Članak 49.

Za prekršaje utvrđene člankom 44. i 45. ovoga Zakona počinjene u istom ugostiteljskom

objektu drugi put u roku od dvije godine od pravomoćnosti prvog rješenja o prekršaju, uz

novčanu kaznu, izreći će se ugostitelju i zaštitna mjera zabrane obavljanja ugostiteljske

djelatnosti u tom objektu u trajanju od tri mjeseca do godine dana.

Članak 50.

Za prekršaje utvrđene člankom 44. i 45. ovoga Zakona počinjene u istom objektu treći put u

roku od dvije godine od pravomoćnosti drugog rješenja o prekršaju uz novčanu kaznu, izreći

će se ugostitelju i zaštitna mjera zabrane obavljanja ugostiteljske djelatnosti u trajanju od šest

mjeseci do godine dana.

IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 51.

(1) Ugostitelji koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona obavljaju ugostiteljsku djelatnost

u objektima iz članka 9. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (»Narodne

novine«, br. 48/95., 20/97., 68/98., 45/99., 76/99., 92/01., 117/01., 4/02., 117/03. i 42/05.)

dužni su uskladiti svoje poslovanje s odredbama pravilnika iz članka 14. stavka 2. ovoga

Zakona u roku od 5 godina od dana stupanja na snagu toga pravilnika.

(2) Ugostitelji koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona obavljaju ugostiteljsku djelatnost

u objektima iz članka 33. i 34. odnosno na način propisan člankom 15. stavkom 1. Zakona o

ugostiteljskoj djelatnosti (»Narodne novine«, br. 48/95., 20/97., 68/98., 45/99., 76/99., 92/01.,

117/01., 4/02., 117/03. i 42/05.) dužni su uskladiti svoje poslovanje s odredbama pravilnika iz

članka 14. stavka 2. ovoga Zakona u roku od 3 mjeseca od dana stupanja na snagu toga

pravilnika. (3) Ugostitelju koji ne uskladi svoje poslovanje sukladno stavku 1. i 2. ovoga

članka nadležni ured rješenjem će zabraniti obavljanje ugostiteljske djelatnosti i utvrditi

prestanak važenja izdanog rješenja o obavljanju ugostiteljske djelatnosti.

Članak 52.

(1) Pravne i fizičke osobe koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona pružaju ugostiteljske

usluge u objektu zatvorenog tipa sukladno članku 4. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti

(»Narodne novine«, br. 48/95., 20/97., 68/98., 45/99., 76/99., 92/01., 117/01., 4/02., 117/03. i

42/05.) nastavljaju s radom, ali su dužne u roku od 5 godina od dana stupanja na snagu ovoga

Zakona ishoditi rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za neku od vrsta ugostiteljskih

objekata propisanih pravilnikom donesenim na temelju ovoga Zakona.

(2) Pravnoj ili fizičkoj osobi koja ne ishodi rješenje iz stavka 1. ovoga članka nadležni ured

rješenjem će zabraniti pružanje ugostiteljskih usluga i utvrditi prestanak važenja izdanog

rješenja o pružanju ugostiteljskih usluga u objektu zatvorenog tipa.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, pravne i fizičke osobe koje na dan stupanja na snagu

ovoga Zakona pružaju ugostiteljske usluge u objektu zatvorenog tipa za djecu u sklopu

organiziranog odmora djece nastavljaju s radom kao ugostiteljski objekti iz članka 4. stavka 1.

ovoga Zakona.

(4) Do isteka roka iz stavka 1. ovoga članka na pružanje usluga u objektu iz stavka 1. ovoga

Zakona, osim u objektima iz stavka 3. ovoga članka, primjenjivat će se odredbe Zakona o

ugostiteljskoj djelatnosti (»Narodne novine«, br. 48/95., 20/97., 68/98., 45/99., 76/99., 92/01.,

117/01., 4/02., 117/03. i 42/05.) i propisa donesenih za njegovo izvršenje.

(5) Do stupanja na snagu propisa iz članka 4. stavka 3. i 5. ovoga Zakona na objekte iz stavka

3. ovoga članka primjenjivat će se odredbe Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (»Narodne

novine«, br. 48/95., 20/97., 68/98., 45/99., 76/99., 92/01., 117/01., 4/02., 117/03. i 42/05.) i

propisa donesenih za njegovo izvršenje.

Članak 53.

(1) Ugostitelji koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona obavljaju ugostiteljsku djelatnost

u smještajnim objektima kampovima koji se kategoriziraju, iz skupine »Kampovi i druge vrste

objekata za smještaj«, a do stupanja na snagu ovoga Zakona nisu ishodili rješenje o

kategorizaciji sukladno Pravilniku o razvrstavanju, minimalnim uvjetima i kategorizaciji

smještajnih objekata kampova iz skupine »Kampovi i druge vrste objekata za smještaj«

(»Narodne novine«, br. 175/03. i 106/04.) dužni su ishoditi rješenje o kategorizaciji do 30.

travnja 2015.

(2) Ugostitelju koji ne ishodi rješenje iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo, odnosno

nadležni ured rješenjem će zabraniti obavljanje ugostiteljske djelatnosti i utvrditi prestanak

važenja izdanog rješenja o kategorizaciji.

Članak 54.

Ugostiteljima koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona obavljaju ugostiteljsku djelatnost u

smještanim objektima iz skupine »Hoteli« koji se kategoriziraju, a do stupanja na snagu

ovoga Zakona nisu ishodili rješenje o kategorizaciji sukladno Pravilniku o razvrstavanju,

kategorizaciji, posebnim standardima i posebnoj kvaliteti smještajnih objekata iz skupine

»Hoteli« (»Narodne novine«, br. 48/02., 108/02., 132/03. i 73/04.) Ministarstvo će rješenjem

zabraniti obavljanje ugostiteljske djelatnosti i utvrditi prestanak važenja izdanog rješenja o

Članak 55.

(1) Fizičke osobe (građani) koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona pružaju ugostiteljske

usluge građana u domaćinstvu, nastavljaju pružati ugostiteljske usluge sukladno odredbama

ovoga Zakona kojima je uređeno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, s tim da su oni

čiji smještajni kapaciteti prelaze ograničenja propisana člankom 28. stavkom 4. točkom 1. i 2.

ovoga Zakona dužni uskladiti svoje poslovanje s odredbom članka 28. stavka 4. točke 1. i 2.

ovoga Zakona u roku od pet godina od stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Fizičke osobe koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona pružaju ugostiteljske usluge u

seljačkom domaćinstvu dužne su uskladiti pružanje usluga s odredbama članka 38. stavka 2.

ovoga Zakona u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(3) Fizičkoj osobi koja ne uskladi svoje poslovanje sukladno stavku 1. i 2. ovoga članka

nadležni ured rješenjem će zabraniti pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, odnosno

seljačkom domaćinstvu i utvrditi prestanak važenja izdanog rješenja o odobrenju.

Članak 56.

Rok iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona u kojem je Ministarstvo dužno provesti ponovnu

kategorizaciju ugostiteljskih objekata iz članka 22. stavka 1. ovoga Zakona i ponovno

utvrđivanje posebnog standarda i oznake kvalitete za ugostiteljske objekte iz članka 16.

Stavka 1. ovoga Zakona za ugostiteljske objekte kojima je do stupanja na snagu ovoga

Zakona rješenjem utvrđena kategorija, odnosno posebni standard i oznaka kvalitete teče od

dana konačnosti tih rješenja.

Članak 57.

Postupci započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se po odredbama ovoga

Članak 58.

(1) Predstavničko tijelo dužno je donijeti propise na osnovi ovlaštenja iz ovoga Zakona u roku

od dva mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Do stupanja na snagu propisa iz stavka 1. ovoga članka Zakona ostaju na snazi propisi

koje su predstavnička tijela donijela na temelju ovlaštenja iz Zakona o ugostiteljskoj

djelatnosti (»Narodne novine«, br. 48/95., 20/97., 68/98., 45/99., 76/99., 92/01., 117/01.,

4/02., 117/03. i 42/05.) u dijelu u kojem nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.

(3) Pojedinačna rješenja poglavarstva jedinice lokalne samouprave donesena na temelju

članka 11. stavka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (»Narodne novine«, br. 48/95., 20/97.,

68/98., 45/99., 76/99., 92/01., 117/01., 4/02., 117/03. i 42/05.) koja su u suprotnosti s

odredbama ovoga Zakona prestaju važiti od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 59.

Propise na temelju ovlaštenja iz ovoga Zakona ministar će donijeti u roku od šest mjeseci od

dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 60.

Do stupanja na snagu propisa iz članka 58. i 59. ovoga Zakona, ostaju na snazi propisi koji su

doneseni za izvršenje Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (»Narodne novine«, br. 48/95.,

20/97., 68/98., 45/99., 76/99., 92/01., 117/01., 4/02., 117/03. i 42/05.).

Članak 61.

Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti

(»Narodne novine«, br. 48/95., 20/97., 68/98., 45/99., 76/99., 92/01., 117/01., 4/02., 117/03. i

42/05.) i odredbe članka 58. stavka 5. Zakona o Državnom inspektoratu (»Narodne novine«,

br. 76/99., 93/03., 151/03., 160/04., 174/04., 33/05., 48/05., 129/05. i 140/05.) u dijelu koji se

odnosi na provedbu inspekcijskog nadzora u području ugostiteljske djelatnosti, odnosno

pružanje ugostiteljskih usluga.

Članak 62.

Ako drugačije nije uređeno međunarodnim ugovorom koji je na snazi u Republici Hrvatskoj,

odredba članka 28. stavka 3. ovoga Zakona stupa na snagu danom stupanja Republike

Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije.

Članak 63.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama.

Iz Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine,

broj 50/2012 , stupio na 10. svibnja 2012. godine)

Članak 8.

(1) Fizičke osobe koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona pružaju ugostiteljske

usluge u

domaćinstvu, a nisu uskladile svoje poslovanje sukladno odredbi članka 55. stavka 1. Zakona

o ugostiteljskoj djelatnosti (»Narodne novine«, br. 138/06., 152/08., 43/09. i 88/10.) i nije im

izdano rješenje prema članku 55. stavku 3. toga Zakona, mogu nastaviti pružati ugostiteljske

usluge sukladno odredbama Zakona.

(2) Fizičkim osobama koje su do dana stupanja na snagu ovoga Zakona uskladile svoje

poslovanje sukladno odredbi članka 55. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti

(»Narodne novine«, br. 138/06., 152/08., 43/09. i 88/10.) nadležni će ured na njihov zahtjev,

izdati rješenje za veći smještajni kapacitet, ali najviše do maksimalnog smještajnog kapaciteta

propisanog odredbama ovoga Zakona, bez ponovnog utvrđivanja uvjeta iz članka 33. Zakona.

Uz zahtjev se obvezno prilaže izjava da nije došlo do bitnih promjena vezanih za objekt i

opremu objekta u kojem se pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu.

Članak 9.

Na postupke započete do stupanja na snagu ovoga Zakona primijenit će se odredbe

članka 1.,3. i 8. stavka 2. ovoga Zakona.

Članak 10.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama.

Iz Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine,

broj 80/2013, stupio na snagu 6. srpnja 2013. godine)

Članak 22.

Postupci započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se po odredbama ovoga

Članak 23.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama.

Iz Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine,

broj 30/201, stupio na snagu 6. ožujka 2014. godine)

Članak 10.

U cijelom tekstu Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine, br, 138/06,

152/08, 43/09, 88/10, 50/12 i 80/13) riječi: „gospodarski inspektor“ u odgovarajućem broju i

padežu zamjenjuju se riječima: „turistički inspektor“, u odgovarajućem broju i padežu.

U cijelom tekstu Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine, br. 138/06,

152/08, 43/09, 88/10, 50/12 i 80/13) riječi: „nadležnoj ispostavi područne jedinice Državnog

inspektorata“ u odgovarajućem broju i padežu zamjenjuju se riječima: „mjesno nadležnoj

službi turističke inspekcije Ministarstva turizma“ u odgovarajućem broju i padežu.

Članak 11.

Ovaj Zakon stupa na snagu prvoga dana od dana objave u Narodnim novinama.

Komentaranje je isključeno.



HZUOS - Ulica Dragi 6 b, 51410 Opatija, e-mail: hzuos@hzuos.hr